U potrazi za duševnim zdravljem: Put zahvalnosti

„Najvažnije je biti na svemu zahvalan. Onaj koji je to naučio zna što znači živjeti. Razotkrio je cijelu životnu zagonetku. Biti zahvalan na svemu“ – Albert Schweitzer

Zahvalnost je univerzalno ljudsko iskustvo, a uvijek je dobar put u zdravlje, posebice u trenucima krize i stanjima bolesti. Čini se da s ljudi danas sve manje zahvalni, kao da i zahvalnost ima svoju tržišnu cijenu. Ljudima je čini se sve lakše pokazivati nezahvalnost, nezadovoljstvo ljutnju i bijes, okrivljavati druge za svoje probleme. Možda je i to jedan od bitnih razloga zašto je depresija u stalnom porastu. Mnogi su ljudi nezadovoljni, zavidni ili bijesni zbog onoga što nemaju, umjesto da budu zahvalni za ono što imaju i traže još više i bolje.

Zahvalnost je povezana s duševnim zdravljem

Zahvalnost je povezana s pozitivnim mišljenjem, a pozitivno mišljenje je povezano sa zdravljem, dok negativne misli često pridonose bolestima. Može se čak reći da je jedna od mjera duševnog zdravlja, sklonost pronalaženja dobroga u svemu kako to kaže John M. Templeton. Zahvalnost je priznavanje dobra kojega imamo, a aktivno priznavanje dobra koji imamo privlači nova dobra. Kad smo zahvalni za dobra koja imamo ili primamo, sama zahvalnost privlači nova prijateljstva, ljubav, radost, sreću, zdravlje. Nezahvalnost se prije ili kasnije pokaže lošom po zdravlje jer je povezana s negativnim emocijama i negativnim mislima. Zahvalnost i radost koja je prati su antidot protiv deprimiranosti i tjeskobe. Kad se smiješimo životu i drugim ljudima, i oni će se nama smiješiti.

Zahvalnost prema Hansu Selyeu igra ključnu ulogu u našem odgovoru na stres. Nije važno samo ono što se događa, nego i kakav stav mi zauzimamo prema događajima, stav zahvalnosti ili nezahvalnosti. Zahvalnost pridonosi pozitivnom ishodu stresa ili eustresu, a nezahvalnost distresu koji ima štetan učinak na zdravlje. Poznata je važna uloga distresa u nastanku psihosomatskoh bolesti. Zahvalnost može značajno pomoći u prevladavanju psihotrauma, ka i u liječenju različitih bolesti, pa i onih najtežih.

Istraživanja u HeartMath institutu u Boulder Creeku, Kalifornija, nedvojbeno su pokazala povoljan učinak zahvalnosti na rad srca kao i na bolju komunikaciju između srca i mozga, ali i drugih organa. Naime, zahvalnost dovodi ne samo do smanjenja lučenja stresnih hormona kao što je kortizol, nego i do povećanja hormona dobrobiti kao što je DHEA (dihidroepiandrosteron), te poboljšanja imunoloških sposobnosti organizma.

Zahvalnost je radost življenja i put do sreće

„Zahvalnost je mjerilo svake sreće“ – Gilbert Keith Chesterton

Zahvalnost je jedna od uspješnih meta-strategija za postizanje sreće. Zahvalnost je zapravo antidot za negativne emocije tako što neutralizira zavist, škrtost, hostilnost i frustriranost. Kada osjećamo istinsku zahvalnost nemoguće je osjećati ljutnju, bijes, depresiju ili neku drugu negativnu emociju. Zbog tzv. hedoničke adaptacije osjećaj sreće i zadovoljstva vremenom slabi, ali zahvalnost kao životna disciplina prevenira hedoničku adaptaciju. Prema Sonji Lyubomirsky istraživanja pokazuju kako osobe koje prakticiraju zahvalnost kao životnu disciplinu imaju veći osjećaj životnog zadovoljstva i sreće, sklonije se pokazivanju pozitivnih emocija, optimističnije su i duhovnije, manje su materijalistički orijentirane, imaju više energije, sklonije su opraštanju, pokazuju više empatije od osoba koje manje i rjeđe prakticiraju zahvalnost.

Zahvalnost nas povezuje sa svijetom oko nas

„Ljude k vama privlači zahvalnost, a ne pritužbe“ - – John M. Templeton: Knjiga životnih zakona

Zahvalnost, a ne pritužbe, uvećava dobrotu, radost i sreću u svemu prema čemu je usmjerena. Prema Hansu Selyeu većina ljudi radi ono što radi kako bi učinila druge ljude da im budu zahvalni, a dobivena zahvalnost zapravo znači njihovo odobravanje. Odobravanje drugih ljudi značajno pridonosi našem osjećaju vlastite vrijednosti i samopoštovanja. Zahvalnost je emocija koja povezuje ljude i potiče ih da čine dobro jedni drugima, da budu solidarni i da grade i njeguju društvene veze, poznanstva i prijateljstva. Socijalna podrška je iznimno važna za socijalni gradijent zdravlja i važna je sastavnica socijalnog kapitala. Zahvalnost potiče moralno ponašanje i prosocijalni reciprocitet i važan je psihološki mehanizam recipročnog altruizma. Prema Jamesu Thompsonu nezahvalnost je izdaja čovječnosti, a zahvalnost je prema Ciceronu ne samo jedna od najvećih ljudskih vrlina, nego i roditeljica svih drugih vrlina.

Kako prakticirati zahvalnost

„Zahvalnost je plod velike kultiviranosti, nećete je pronaći među nekulturnim svijetom“ – Samuel Johnson

Kako postići stanje svijesti ili duha čiji je sadržaj zahvalnost za život i sve ono što nam on nosi? Zahvalnost je svjesna životna disciplina i izbor. Prema Robertu Emmonsu mnogi preživjeli nakon uragana Katrina iskazivali su zahvalnost za život, premda su izgubili svu imovinu. Zahvalnost znači odvojiti malo vremena za iskazivanje poštovanja prema životnoj složenosti. Zahvalnost znači znati da je svaki problem prilika da se nešto nauči i da se voli. Psiholozi su razvili različite metode za učenje zahvalnosti. Prema metodi u četiri koraka:

• 1. prvo treba prepoznati svoje negativne i nezahvalne misli, zatim
• 2. oblikovati pozitivne i zahvalne misli, potom
• 3. zamijeniti nezahvalne zahvalnim mislima, i na kraju
• 4. pretvoriti pozitivne i zahvalne misli i osjećaje zahvalnosti u ponašanje i vanjsko djelovanje.

Pisanje dnevnika zahvalnosti vrlo je djelotvorna metoda prakticiranja zahvalnosti kao životnog stila.