Ljubav i protuljubav
Eros. U antičko je vrijeme bog ljubavi - Eros bio oličenje najsnažnijih nagonskih sila u čovjeku. Prikazivan kao bucmasti, krilati dječak s lukom i strijelom, upućivao je na univerzalnost ljubavi, ali i na prolaznost zemaljskih užitaka. Moć ljubavi je golema, jer lako razoružava i slijepa je za stvarnost. Takav je bio i Eros, Amor, Kupidon...kako god su ga zvali. Kao Venerin sin, od dojenačke je dobi dobro upoznao osjećaj užitka i sklada. U doticaju sa svojojm majkom Eros je naučio razvijati emocije privlačnosti, zanosa, veselja, radosti, pa i zavodništva. Sve je to kasnije sjedinio u crtama smirenosti, razumijevanja i altruizma. Uz Anterosa, svojega brata, Eros je naučio sve o ljubavnoj uzajamnosti. Njihova bratska nadmetanja u konačnici nisu označavala destrukciju i neslogu, nego su potvrđivala snagu njihovog zajedništva, moć mira i ljubavi koja je sve snažnija kad je uzvraćena.
Ipak, Eros je imao strijele koje su razbuđivale ljubav ali je i odbijale. Jedne su bile zlatne a druge olovne. Olovne su strijele mogle izazvati ranjavanje, bol, pa i kraj života. Drugim riječima, Eros je, htjeli mi to priznati ili ne, uz ljubav uključivao i osjećaje mržnje. Stoga, paradoks Erosa bio je (i još jest) upravo u izazovnom stanju stalnog remećenja životnog nagona. Možda je to baštinio od majke Venere, koja je bila zaljubljena ni manje ni više nego u samog boga rata Marsa.
Unatoč tomu, kad se nakon homeostaze dogodi povreda, nakon toga se teži za ponovnom reparacijom, sastavljanjem, ispravljanjem. Iz ocrnjujuće i krute mržnje, iz svađe, bitke ili rata, javlja se želja za popravljanjem stvari. Javlja se i shvaćanje da živimo okruženi realnošću i da idealne ljubavi (osim u fantaziji) vjerojatno nema.
Ljubav je zapravo uvijek pobjednica, ona koja hrabro pokazuje put , pa i onda kad silazi prema podzemlju i kad nosi ubojitu i otrovnu strijelu. Venera i Mars kao alegorijska slika ljubavi i razdora stalno će stajati zajedno, jedno pokraj drugoga, katkada u pastoralnom okružju a katkada u vatri pakla, baš kao i Eros i Thanatos. Oba lika ilustriraju nam ideju da smo pred jednim i drugim posve jednaki. I da nas svakog trenutka mogu iznenaditi svojim dolaskom, a mi ćemo odlučiti hoćemo li im se predati ili ćemo se od njih pokušati braniti.