Moderni način razmišljanja, kroz sekularizaciju koja je posvuda prisutna, stvorio je od duše problem koji gotovo da i nema velike važnosti. Ali čovjek danas, ipak, kroz institucije psihijatrije i psihologije pokazuje sve veću skrb za vlastitu dušu. Dakako, čini nam se samorazumljivim kada kažemo da čovjek ima dušu, ali što ona uistinu jest?

Tri puta ćemo postaviti pitanje zašto. Zašto Bog koji visi na križu postavlja pitanje zašto? Zašto novorođeni Bog bježi u Egipat od Heroda koji je dao pogubiti svu djecu mlađu od dvije godine zbog rođenja novoga kralja, njega, jer nije htio da ga isti taj kralj židovski svrgne s prijestolja? I zašto je uopće Juda izdao Isusa?

"Ništa nije toliko potrebno koliko da nekome budem potreban" - Abraham Joshua Heschel

Može li čovjek shvatiti smisao i svrhu svojega života? Je li za to potrebna Božja milostili je dovoljno sagledati čitav život, procijeniti uspone i padove, napose svoje bogatstvo i rećida sam živio ispunjen život? Život nije ono što danas proživljavam, ili što sam jučer doživio,već napose ono što ću sutra biti, a ne imati.

Agonija želi reći borba. Borba na život ili smrt. Čovjek koji je u agoniji živi na takav način svoj život da se neprekidno bori protiv svoga života za svoj život. Agonija koja u sebi samoj nije sumnja, sumnja o Bogu, čovjeku, svijetu, životu i svemu što uopće može biti, nije agonija. Dubito, ergo sum napisao je sv. Augustin, što znači sumnjam, dakle jesam.

Bože, što bi bila tvoja sreća da nije onih kojih ti ljubiš i koji ti uzvraćaju ljubav. Ljubiš li samog sebe kroz svoje ljubljenike? Bože, mnogoimeni, neusmrtivi, vazda svesilni, tko smo mi da imamo pravo tebi se obratiti? Kojim pak jezikom? Što je moje htjenje spram tvome koji želiš, možeš i umiješ sve proizvesti iz svojega uma? Ali ono što ne možeš proizvesti jest zlo. Kako Bog tvoje moći, tvoga uma i tvoje volje dopušta sebi da kraj njega stoluje, na njegovu stvorenu svijetu, na njegovu ljubimcu čovjeku ono sve-razarajuće zlo?

Mi danas ne vjerujemo u grčke mitove. Štoviše, smatrali bi ludim svakoga tko bi to čak i u šali spomenuo. Ali ondašnji čovjek mitova i kultova nije nitko drugi nego današnji čovjek tehničko-kibernetičkog ustrojstva svijeta. Odnos čovjeka prema božanskom koje jeo bjedinjavalo sve bogove i heroje moglo se zamisliti bez autoritativne objave boga.

Ateist nije čovjek koji ne vjeruje u Boga. Ateist je čovjek koji je na trenutak, momentalno, od Boga napušten. Zato čovjek i filozofira da bi našao svoj put do onoga vječnoga iskona svih stvari. Čovjek jest u svojem čovještvu tragično biće. To je takvo biće koje ne zna za sebe, koje svoj smisao i svrhu može promašiti ili istinskim filozofiranjem pokušati ispuniti. Odavde seže korjenje ateizma.

Starogrčki filozof Heraklit piše: "Granice duše ne bih mogao naći. Naime, tako dubok zbor ima". On je jedan od rijetkih ljudi u povijesti čovječanstva koji se dao u potragu za samim sobom, koji je pokušao istražiti samoga sebe. Gotovo nemogući zadatak, rekli bismo, misterij. Riječ "misterij" grčka je riječ, a veže se uz glagol koji doslovno znači zatvoriti oči.

Za čime čovjek najviše čezne izgubljen u tuđini?

Danas je život ubrzan na svim mogućim područjima. Glavno pitanje koje se postavlja glasi - tko će znati prvi? Tko će moći prodati svoje znanje i udvostručiti bogatstvo?