„Filozofija nije teorija, nego aktivnost“ (Wittgenstein).

Već se gotovo dva stoljeća uporno postavlja pitanje odnosa pojedinca prema samome sebi, prema svijetu koji ga okužuje i prema vremenu u kojem živi. Čovjek je biće koje ne samo da jest, nego i zna da jest. Ali iz ove se svijesti rađa specifičan osjećaj nemoći, svijest o nemoći...

Netko je duhovito rekao kako smo svi mi na određeni način psiholozi i psihoterapeuti s više ili manje uspjeha. Svakodnevno pokušavamo razumjeti druge ljude, što ih čini sretnima ili nesretnima, zbog čega pate, čega se plaše, zašto se ponašaju kreativno ili destruktivno, što ih tjera da jedni drugima zadaju bol, nerijetko ih pokušavamo i promijeniti, utješiti, ohrabriti…

Brige malim stvarima daju veliku sjenu - švedska poslovica. Brige su svakodnevni dio naših života. One su posljedica naše sposobnosti da predvidimo moguće probleme i osmislimo prikladna rješenja. Zbog toga su brige, u određenoj mjeri, korisne i potrebne - motiviraju nas da budemo spremni na različite situacije, da preventivno djelujemo i da se trudimo. Međutim, količina briga često prijeđe "dopuštenu" granicu. Kada se to dogodi, osjećamo se iscrpljeno, loše i napeto ...