Kako se očituju mentalni poremećaji

Često možemo čuti kako netko kaže: Pa tko je danas uopće normalan u ovom ludom svijetu. Njemački psihijatar Manfred Luetz citirajući Aldous-a Huxley-a kako je “medicina toliko napredovala da više nitko nije zdrav” izražava bojazan da bi i psihijatrija mogla tako napredovati pa da uskoro više nitko neće biti normalan. Šezdesetih je godina prošlog stoljeća antipsihijatrijski pokret negirao postojanje duševnih poremećaja tvrdeći da je zapravo društvo bolesno, a da su tzv. duševni bolesnici samo žrtveni janjci društva kojeg su prozreli, prezreli i raskrinkali. U to doba postaje aktualna i tzv. queer teorija i pripadajući joj način razmišljanja što se inspirira ili oslanja na Michela Foucaulta (1926-1984) i njegov model diskursa, znanja i vlasti i Jacquesa Lacana i njegov psihoanalitički model decentraliziranog, nestabilnog identiteta. Riječ queer koja se nekoć izgovarala ili šaptala kao uvreda za homoseksualce, sada se i u nas sve više ponosno ističe kao oznaka novog, pa čak i poželjnog identiteta. Biti ili praviti se lud, šašav, ekscentričan, nekonvencionalan, provokativan, kao da je u trendu, pa se sama po sebi nameće potreba za jasnom dijagnostičkom klasifikacijom mentalnih poremećaja.

Definicija mentalnog poremećaja

Važno je naglasiti kako ne postoji opća i sveprihvaćena definicija mentalnog poremećaja, ali o duševnom poremećaju možemo govoriti kada u neke osobe postoji poremećaj nekih psihičkih funkcija kao što su svijest, mišljenje, pamćenje, pažnja, opažanje, učenje, volja, raspoloženje i emocionalnost, moral, motivacija. Odstupanja i poremećaj u navedenim psihičkim funkcijama mogu dovesti do abnormalnog, neuobičajenog, neočekivanog, nerazumljivog i čudnog ponašanja i doživljavanja sebe i svijeta, kršenja društvenih normi, osobne patnje, opasnosti po sebe i/ili okolinu, te smetnji ili onesposobnljenosti u socijalnom, radnom i obiteljskom funcioniranju.

Distres ili osjećaj subjektivne patnje

Kao što bol signalizira na moguću tjelesnu bolest, tako subjektivna patnja, duševna bol i nerazjašnjena tjelesna bol upućuju na duševni poremećaj. Anksiozni i depresivni poremećaji praćeni su redovito velikom subjektivnom patnjom što se naravno odražava negativno na sve one koji vole oboljele. Manična stanja mogu biti praćena i osjećajem velike sreće, ali lažne, ali zbog rizičnog ponašanja bolesnika nerijetko pati njegova okolina. Mnogi pacijenti, primjerice oni sa. shizofrenijom žive u svom svijetu bez osjećaja patnje i s uvjerenjem da nisu bolesni.

Bizarno ponašanje i kršenje društvenih normi

Poremećaj, slabljenje ili nesklad mentalnih funkcija može se očitovati neprimjerenim ili bizarnim ponašanjem koje narušava ili krši društvene norme ili zakonske propise.Važno je imati na umu činjenicu da ono što je u nekoj zajednici normalno i moralno ponašanje, u drugoj može biti definirano kao bizarno, nenormalno, amoralno ili bolesno ponašanje.

Poremećaj funkcioniranja i nemogućnost samokontrole

Duševni poremećaji su redovito praćeni oslabljenim funkcioniranjem ili disfunkcionalnošu i to je jedan od važnih dijagnostičkih kriterija. Poremećaj funkcioniranja može se očitovati u različitim oblastima obiteljskog, društvenog ili profesionalnog života. Kognitivne i emocionalne smetnje mogu imati za posljedicu nedostatak kritičnosti i nemogućnost samokontrole zbog čega dolazi do poremećaja u komunikaciji s okolinom i zakazivanja u funkcioniranju.

Opasnost po sebe i/ili okolinu

Suicidalno i neprimjereno agresivno ponašanje gotovo u pravilu upućuju na duševni poremećaj. Suicidalno ponašanje je često povezano s depresivnim i anksioznim poremećajima, a agresivno s manijom, paranoidnim i psihotičnim poremećajima. S druge strane, mnogi psihijatrijski bolesnici nisu ni suicidalni ni agresivni. Suicidalno i agresivno ponašanje može biti u funkciji privlačenja pozornosti, žrtvovanja, pomaganja i stvaranja pritiska usmjerenog na rješavanje nekog problema, odnosno ostvarenja nekih ciljeva, npr. političkih..

Alienacija: otuđenost od sebe i okoline

Duševni poremećaji mogu biti posljedica razvoja lažnog selfa kada se neka osoba otuđuje od sebe, svojih bližnjih, odnosno okoline jer ne prepoznaje svoje autentične potrebe. To može biti tzv. zamjenska identifikacija, kada se ono nutarnje zamjenjuje izvanjskim, odnosno kad je lažni ili virtualni self toliko eskalirao da se više ne prepoznaje autentični ili pravi self. Takve osobe ne znaju više što žele, što se od njih očekuje, ne preoznaju prave motive svojega ponašanja, ulaze u stanja osjećaja bespomoćnosti, ispraznosti, uzaludnosti, psihičke obamrlosti ili ravnodušnosti. Simptomi se mogu doimati i kao kriza identiteta.

Vrste mentalnih poremećaja

Prema sada važećoj Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) duševni poremećaji su razvrstani u deset kategorija (F00-F99), a za svaki poremećaj su definirani tzv. uključujući i isključujući dijagnostički kriteriji. Organski ili simptomatski (F00-F09) mentalni poremećaji su posljedica organskog oštećenja mozga a očituju se dominantnim poremećajem svijesti (delirantna i sumračna stanja) ili propadanjem intelektualnih funkcija (demencija). Raznovrsni poremećaji mogu biti uzrokovani zlouporabom alkohola i droga (F10-F19). Kada je prisutan sumanuti doživljaj sebe i svijeta sa raznovrsnim bolesnim idejama i bizarnim ponašanjem može se raditi o shizofreniji, shizotipalnom ili nekom drugom sumanutom poremećaju (F20-F29). O afektivnim poremećajima ili poremećajima raspoloženja (F30.F39) govorimo kada se bolest očituje maničnim (euforično raspoloženje) ili depresivnim (sniženo raspoloženje) epizodama. Neurotske, sa stresom povezane i somatoformne poremećaje (F40-F48) karakterizira prisustvo tjeskobe i straha (fobije, panični poremećaj, opći anksiozni poremećaj), neugodnih prisilnih misli i besmislenih radnji (obuzeto-prisilni poremećaj), štetno djelovanje stresa i psihotraumatizacija (akutna reakcija na stres, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaj prilagodbe), psihogeni poremećaj svijesti (disocijativni ili konverzivni poremećaj), te prisustvo funkcionalnih tjelesnih simptoma koji imitiraju tjelesne bolesti (somatoformni poremećaj). Bihejvioralni sindromi udruženi s poremećajima fizioloških funkcija (F50-F59) uključuju poremećaje uzimanja hrane (anoreksija i bulimija nervoza), poremećaje sna, seksualne disfunkcije i porećaje povezane s puerperijem. Poremećaji odrasle ličnosti i ponašanja (F60-F69) očituju se devijacijama u načinu percipiranja i interpretiranja ljudi, događaja i stvari, u emocionalnim reakcijama, kontroli impulsa, zadovoljavanju potreba i interpersonalnim odnosima (paranoidni, shizoidni, disocijalni, histrionski, anakastični, anksiozni, ovisni i emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti), poremećajem navika i impulzivnm ponašanjem (patološko kockanje, piromanija, kleptomanija, trihotilomanija), poremećajem spolnog identiteta (transeksualizam), poremećenim seksualnim izborima (fetišizam, egzibicionizam, voajerizam, pedofilija, sadomazohizam, itd.). Mentalni poremećaji u djece mogu se očitovati raznim oblicima mentalne retardacije (F70-F79), smetnjama psihološkog razvoja (F80-F89) kao što su autizam, Retov sindrom, Aspergerov sindrom, itd., te različitim bihejvioralnim i emocionalnim poremećajima kao što su hiperkinetski ili sindrom nemirnog djeteta, poremećaji s tikovima, smetnje ponašanja i socijalizacije, itd.

Pravodobno prepoznavanje prave prirode nekog poremećaja i rano liječenje omogućuju značajno bolje rezultate i zaustavljanje patološkog procesa u ranoj fazi kada još nije doveo do katastrofalnih posljedica. Nažalost, stigma, zablude, predrasude i neznanje u svakodnevnom životu još uvijek često dovode do negiranja i prikrivanja mentalnih poremećaja i kasnog liječenja.