Psihopatologija naša svagdašnja
Netko je duhovito rekao kako smo svi mi na određeni način psiholozi i psihoterapeuti s više ili manje uspjeha.
Svakodnevno pokušavamo razumjeti druge ljude, što ih čini sretnima ili nesretnima, zbog čega pate, čega se plaše, zašto se ponašaju kreativno ili destruktivno, što ih tjera da jedni drugima zadaju bol, nerijetko ih pokušavamo i promijeniti, utješiti, ohrabriti… Vrlo često ne uspijevamo razumjeti zbog čega se osjećamo izgubljeno, tjeskobno, u strahu ili depresivno ili kako to da se ponašamo baš na određeni način, zašto nam se opetovano događaju neke stvari koje ne želimo, zbog čega je put do pakla nerijetko popločan najboljim namjerama… Preko našeg portala možete se upoznat s mogućnostima kako se pravovremeno i uspješno boriti protiv raznovrsnih mentalnih problema i duševnih poremećaja te kako unaprijediti duševno zdravlje i ostvariti sreću, ljubav i uspjeh u životu.
Neprepoznati razlozi neuspjeha, patnji i tragedija
Mentalni poremećaji su ozbiljna činjenica. Jedan od četiri stanovnika Lijepe naše, a što znači preko milijun ljudi, pati od mentalnih smetnji i duševnih poremećaja koji značajno mijenjaju njihov način i kvalitetu života. Svake godine nekoliko tisuća ljudi u Hrvatskoj pokuša samoubojstvo, a oko 700-800 njih ga i izvrši. Jedan od dvadeset građana Hrvatske tijekom života bit će hospitaliziran zbog psihičkih smetnji. Jako mnogo ljudi u Hrvatskoj vjeruje kako uzimanjem alkohola, droga ili lijekova na svoju ruku, a mimo suradnje s liječnikom mogu ublažiti ili otkloniti psihičke probleme i duševne poteškoće. Mnogi problemi u braku, obitelji, školi ili na radnom mjestu posljedica su neprepoznatih psihičkih poremećaja. Mnogi pate, pa čak i umiru, jer ne žele sebi priznati da pate od neke vrste mentalnog poremećaja ili se srame potražiti pomoć. Predrasude i neznanje uz stigmatizaciju najveća su prepreka u prevenciji i liječenju duševnih poremećaja i unapređenju psihokulture i duševnog zdravlja.
Queer teorija ili tko je uopće danas normalan?
U posljednje vrijeme često se čuje dosjetka „Tko danas nije izludio, nije više normalan“. . Živimo u vremenu kada se mijenjaju definicije normalnog i abnormalnog, zdravog i bolesnog, poželjnoga i poremećenoga… Riječ queer (engl. – ekscentričan, nekonvencionalan, blago poremećen, sumnjiv, čudan, smiješan, slab, mekušac, nepriseban) nekada je bio pogrdan naziv za muške homoseksualne osobe. Kasnije su gay muškarci i lezbijke prihvatili termin kao pozitivno samoodređenje, a u posljednje vrijeme queer se rabi kao dodatna, provokativna, ekscentrična ili alternativna kategorija identiteta koja je premda u raskoraku s normalnim i dominirajućom normom postala nešto normalno, respektabilno, suvremena supkultura kao temelj nove politike identiteta. Granica između zdravog i bolesnog često se ne može striktno odrediti pa se sve više psihofenomena ubraja u stanja između normalnog i patološkog, odnosno u stanja koja nisu ni normalna ni patološka.
Duševni poremećaji su brojni i raznovrsni,a mogu se očitovati
- neprimjerenim ili neočekivanim ponašanjem, doživljavanjem ili mišljenjem
- kršenjem društvenih ili kulturalnih normi
- osobnom patnjom
- smetnjama u socijalnom, radnom i obiteljskom funkcioniranju
Što je mentalno zdravlje?
Duševno zdravlje neraskidiva je sastavnica općeg zdravlja, sretnog i uspješnog života. Poznata je krilatica/uzrečica: Nema zdravlja bez duševnog zdravlja Duševno zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već potpuno tjelesno, duševno, socijalno i duhovno blagostanje. Tijesno je povezano sa smislom života i doživljajem sreće i uspjeha, sustavom vjerovanja, načinom razmišljanja, ispoljavanjem emocija, stilovima življenja, interpersonalnim odnosima, stresom i doživljenim psihotraumama, itd. Mnogi bolesni ljudi ne trebaju toliko lijekove, koliko nove modele razmišljanja, doživljavanja i poimanja sebe i svijeta u kojemu žive.
Duševno zdravlje je tijesno povezano s psihokulturom, odnosno kulturom duše (cultura animi). Kultura predstavlja način na koji živimo kao i vrijednosti koje slijedimo i stvaramo. Kultura igra važnu ulogu u oblikovanju našega zdravlja, a nije ništa manje važna od uloge gena. Način na koji definiramo sebe, druge i svijet bitno podređuje naše ponašanje i našu osobnost i u zdravlju i u bolesti. Svatko od nas je jedinstvena i neponovljiva osoba sa specifičnom životnom poviješću, sustavom vjerovanja i komunikacijskim stilom.
Psihoedukacija, samopomoć i uzajamna pomoć
Mnogi ljudi trebaju psihološku ili psihijatrijsku pomoć. Te se intervencije mogu zvati psihofarmakoterapija, psihoterapija, promjena ponašanja (bihejvioralna terapija), kognitivna terapija (promjena stavova i uvjerenja), psihološko savjetovanje, životni coaching ili nekako drugačije ovisno o teorijskoj orjentaciji i edukaciji terapeuta. Identificirano je preko 250 terapija pod šarolikim nazivljem koje ide doslovce od A (Aikido terapija) do Z (Zaraleya psihoenergetska tehnika). Činjenica je kako pravovremeno pružena laička psihološka pomoć može biti djelotvornija od najsofisticiranije i najstručnije psihoterapije koja je kasno pružena. Stoga se sve veća važnost pridaje psihoedukaciji kako duševnih bolesnika i njihovih obitelji, tako i širokih slojeva pučanstva s ciljem unapređenja duševnog zdravlja i prevencije mentalnih poremećaja. Kao što je u medicini aktualna tzv. dobra klinička praksa tako je cilj psihoedukacije dobra mentalna i duhovna praksa o čemu će biti riječi u ovom serijalu.