Pojedinac i masa

„Filozofija nije teorija, nego aktivnost“ (Wittgenstein).

Već se gotovo dva stoljeća uporno postavlja pitanje odnosa pojedinca prema samome sebi, prema svijetu koji ga okužuje i prema vremenu u kojem živi. Čovjek je biće koje ne samo da jest, nego i zna da jest. Ali iz ove se svijesti rađa specifičan osjećaj nemoći, svijest o nemoći. Svijet, postavši globalno selo, putem medija – radija, televizije, novina, interneta – učinio je sve lako dohvatljivim i spoznatljivim tako da se sve više odgoj djece odvaja od obrazovanja.

Sve je na planetu povezano sa svime. Goethe je već rekao: „Pametnijim i uviđavnijim će čovječanstvo postati, ali boljim, sretnijim i odlučnijim ne. Vidim kako dolazi vrijeme u kojemu se Bog više ne raduje čovječanstvu, pa će još jednom sve morati preklopiti radi stvaranja iznova“. Ove riječi doimaju se gotovo proročkim. Čovjek je počeo savladavati prirodu, udarati nove temelje, temelje novoga tehničkog svijeta. Ovaj tehnički svijet proizvodi nešto što se naziva masa. Čovjek postaje osamljen u takvome pogonu koji ništi i uništava sve što jest. Tehnika mora biti usklađena za zahtjevima mase, njezin pogon ovisi o radnoj snazi mase, a njezin opstanak o vrijednostima mase potrošača. Čovjek je izgubljen u masi. Masa želi biti slobodna i sama sebe voditi putem koji si zacrta. Opet, da bi se masu privuklo potrebna je dobra reklama. Ovaj poredak mase razara istinski čovjekov svijet. Pojedinac se pretvorio u funkciju. Čitaju se iste knjige koje su hitovi na planetarnoj razini, gleda se isto na televiziji što drugi gledaju, slušaju se hitovi glazbene industrije, koja kao industrija živi od svojih potrošača, kao i filmska. Riječ je o svojevrsnoj nivelaciji ljudi diljem svijeta. Pojedinac je samo jedan među nekoliko milijardi jedinki, zašto bi se njegovu djelovanju pridavala posebna težina? Prebrzo se sve događa i zato je zaborav jedna od crta čovjekova opstanka.

Netom spomenute industrije znaju kada mogu izbaciti hitove koje će masa konzumirati, znaju kada je masa zasićena te joj onda serviraju isti sadržaj, ali s drugim protagonistima. Preostaje samo mašinerija, u kojoj je čovjek sveden na svoju radnu sposobnost, a ako nje nema on je nevažan. Svi su nadomjestivi.