Povijest kao učiteljica
Ponavlja li se povijest u ciklusima ili je sadašnjost jedinstvena karika u lancu događaja koji su počeli velikim praskom? Jesu li deterministički zakoni prirode ili slučajnosti na kvantnom nivou i slobodna volja svjesnih aktera doveli do sadašnjeg trenutka?
Rimska Republika 1.st. p.n.e.
"Historia Magistra Vitae" – Cicero, De Oratore
Kada se za povijest kaže da je učiteljica života [1], onda se to u potpunosti može reći samo pod pretpostavkom da je napisana istinito. Tako je bizantski povjesničar Prokopije [2] zapisao: "Dok je oštroumnost primjerena retorici, i domišljatost poeziji, samo je istina prikladna povijesti."
Kolektivna svijest o povijesti
Ako povijest nije istinita, ona se iz učiteljice pretvara u indoktrinatoricu života. Dovoljno je kontrolirati svijest masa o njihovoj prošlosti, pa im se onda i samima smije prepustiti donošenje vlastitih odluka o budućnosti. Kada jednog dana budu formirale svoj pogled na svijet, njihova mišljenja o mnogim temama će u velikoj mjeri biti već predodređena. "Tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost; tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost" – napisao je George Orwell [3]. Vodeći se ovim diktumom vlade mnogih zemalja su nastojale kontrolirati poučavanje povijesti u školama, inzistirajući da je jedino njihov program pravi. Odstupanje od zadatih normi bi se u odgoju djece kažnjavalo lošim ocjenama, ismijavanjem, a u prošlosti i batinama.
Dok su se u prošlosti legende i narodna samosvijest usmenom predajom prenosile s koljena na koljeno u obitelji, u vjerskoj zajednici i od putujućih epskih pjesnika, od doba prosvjetiteljstva tu zadaću je na sebe preuzela država.
Time je ona od jamca zakona postala učiteljicom povijesti, ali prema latinskoj poslovici također posredno i "učiteljica života." Pojava nacionalizma i buđenje nacionalnih pokreta u 19. st. svjedoče o utjecaju povijesti na mase. Svijest o zajedničkom podrijetlu, bilo ono germansko, arijsko, ili ilirsko utjecalo je na homogenizaciju nekadašnjih plemena, tj. pukih žitelja na nekom geografskom prostoru sa određenim jezikom i običajima, u narode i nacije. Kada je u svijesti o povijesti nekog naroda naglasak stavljen na njegovo žrtvoslovlje, onda je on spreman postati alat u rukama svojih gospodara, koji će ga zaštiti od opasnosti drugih "zlih" naroda.
Druga polovina 19. i prva polovina 20. stoljeća bile su vrhunac fenomena nacionalizma za čiju gradnju se često koristila patvorena povijest da bi se postigli politički ciljevi. U slučaju Ilirskog pokreta to je bila teza o zajedničkom podrijetlu južnih naroda u Habsburškoj monarhiji - kako se tada smatralo od Ilira. Ratovi za ujedinjenje Njemačke i Italije u drugoj polovini 19. stoljeća, kao i dva svjetska rata u prvoj polovini 20. stoljeća, bili su u mnogočemu pomognuti nacionalističkim duhom, pri čemu je povod za njih često bili patnja i potreba za zaštitom vlastitih sunarodnjaka od ugnjetavanja, tj. vraćanje sunarodnjaka u okrilje njihove nacionalne države.
Povijest i društveno uređenje
Osim za ojačanje smisla zajedništva povijest može služiti i kao voditeljica u donošenju zakona zajednice. Klasično obrazovanje utemeljitelja Američke republike činilo ih je dobrim poznavateljima drevne povijesti i filozofije, poglavito starorimske i grčke. U raspravama o budućem društvenom uređenju osamostaljenih britanskih kolonija, američki autori često koriste povijesne primjere o različitim vrstama vladavine. Vidljivo je kako su mnoge ideje američkog ustava, kao npr. ona o reprezentaciji većeg broja ljudi sa manjim brojem njihovih izabranih zastupnika [4] inspirirane primjerima iz antičke povijesti Atene, Sparte, Kartage, i Rima.
Dok je čista demokracija prema definiciji Jamesa Madisona [5] društvo u kojem se mali broj građana skuplja i osobno upravlja vladavinom društva, republika je oblik vladavine gdje se upravljanje povjerava malom broju građana koji su izabrani od ostalih. Čista demokracija nikako ne može izbjeći nevolje koje prirodno dolaze od različitih fakcija u društvu, zato jer nema ništa što bi ograničilo motiv većine da žrtvuje slabije manjine; k tome, taj oblik vladavine nije spojiv sa osobnom sigurnošću i pravom vlasništva. Nasuprot tome, u republici javno mijenje društva biva rafinirano prolazeći kroz medij izabranog tijela građana, čija mudrost može najbolje razaznati interese zemlje, te čije domoljublje i ljubav za pravdom čini najmanje vjerojatnim da će te interese žrtvovati privremenim ili partikularnim obzirima. Također, republika ima još jednu razliku u odnosu na čistu demokraciju, a to je da može obuhvaćati veći broj građana i rasprostirati se na širem teritoriju [5].
Grčki pojam "demokratia" – vladavina demosa – ima barem dva značenja, od kojih su oba važna. Riječ "demos" se može prevesti kao selo ili pleme [6] - osnovna jedinica atenske države - što bi impliciralo samoupravljanje lokalnih jedinica, kao i "narod", što implicira vladavinu atenskog naroda nasuprot aristokraciji i tiraniji. Grčka riječ "aristokratia" se može doslovno prevesti kao vladavina najboljih, tj. vladavina plemenitih u narodu.
Primjerice, Sokrat je bio podrijetlom iz atenske deme [7] koja se zvala "Antiochis". Na njegovom suđenju, odluka o smrti je donijeta većinom glasova pet stotine zastupnika, koji su za sudačku dužnost bili izabrani kockom svaki zastupajući svoju demu. Iz opisa Sokratovog suđenja možemo vidjeti da je red na zastupanje svoje deme pri atenskom saboru mogao doći na svakog njezinog slobodnog, punoljetnog, muškog člana.
Ako su neumjerenosti atenske demokracije bili dobro poznati osnivačima Američke republike, te ako su ih svjesno nastojali izbjeći kad su postavljali temelje svom obliku vladavine, postavlja se pitanje zašto u novije doba predsjednici te preteče svih suvremenih republika koriste složenicu "američka demokracija" [8], dok je još u 19. stoljeću uobičajeni naziv bio "američka republika" [9]?
Na ovom primjeru je vidljivo da riječi kroz povijest mogu promijeniti svoje značenje. Oblik društvenog uređenja koji se sastoji od posredne vlasti izabranih predstavnika - za koji se nekada koristila riječ republika - danas se koristi riječ demokracija, dok se za neposredno odlučivanje građana o zakonima putem glasanja - za što se prije koristila riječ demokracija - danas upotrebljava riječ referendum.
Kroz vrijeme, došlo je do zamjene starog značenja riječi demokracija sa značenjem koje se prije pridavalo riječi republika. Ovaj proces bi se prema George Orwellu [10] mogao nazvati i uništenjem izvornog značenja riječi. No, iako je izvorno značenje izgubljeno, većina je kroz državni monopol u donošenju školskih programa postala postala uvjerena da stvarno živi u demokraciji. Uvjerenje masa da one same vladaju društvom, tj. da vlast proizlazi iz naroda kako to piše u modernim ustavima i kako se uči u školama, je korisno za društvenu stabilnost jer opravdava poslušnost naroda vlastima. Kada narod misli da već posjeduje vlast onda on ne teže toliko za promjenom društvenog uređenja, tj. za revolucijom, kao u otvoreno diktatorskim uređenjima.
Povijest i individualizam
Nasuprot ideji korištenja povijesti u političke svrhe za zajedničko dobro, stoji ideja povijesta kao škole za dobro pojedinca. Učeći na iskustvu drugih, pojedinac bi si mogao uštediti neke pogreške, predviđajući posljedice vlastitih akcija vodeći se povijesnim primjerima. Tu su u prvom redu korisne one vrste povijesti koje se bave biografijama poznatih ličnosti. (Kao manje poznata ali ujedno poučna i zabavna štiva, za mlađe uzraste bi se moglo preporučiti Cyropaediu [11], djelo Sokratovog učenika Xenophona iz 4. st. p.n.e., o obrazovanju i životu osnivača Prvog perzijskog carstva ,Cyrusu velikom; a za starije, De Bellis [12], djelo povjesničara Prokopija iz 6. st. koji opisuje pohode bizantskog vojskovođe Belisariusa.)
No, ako su greške već napravljene ili ako se više ne mogu izbjeći, povijest se može koristiti u njegovanju smisla za fatalizam. Kada čovjek zna da su se određene situacije već dogodile drugima u prošlosti, on može staviti svoja negativna iskustva u jedan vremenski kontekst, utješen da nije ni prvi niti zadnji koji se našao u takvim okolnostima. Umjesto subjektivnosti koja je uglavnom vođena vlastitim iskustvom i osjećajima, poznavatelj povijesti može u svoje razmišljanje unijeti jednu dozu objektivnosti, pitajući se na nekom povijesnom primjeru – "Što bi bila ili što je bila razumna radnja u takvoj situaciji?"
Mladi ljudi tek izašli iz škole, sa polovičnim poznavanjem povijesti, su često lakovjerni, slijepo vjerujući autoritetima. Ponekad previše vjeruju i u dobrohotnost drugih te imaju previše povjerenja u njihovu konstantnost, ne znajući da je glavna odlika smrtnih bića njihova promjenjivost. Kada se kasnije upoznaju sa stvarnim stanjem društva, mogu se razočarati i postati mizantropi ili mrzitelji ljudi. Lijek protiv toga se može potražiti u poznavanju cjelovite povijesti – poglavito one sa većim vremenskim odmakom, koja iza sebe ima reputaciju nepristranosti i pečat neposrednosti. Ona može čovjeka cijepiti ili barem djelomično ublažiti simptome razočarenja, pružajući kroz mnoge primjere istinitu sliku ljudskog društva. Kad poznaje odgovor na pitanje: "Što je i što sve može biti čovjek u različitim okolnostima?" - pojedinca teže pronalaze iznenađenja a time i razočarenja.
Bibliografija
1. Marcus Tulius Cicero, "II, 36", De Oratore, Link: http://www.thelatinlibrary.com/cicero/oratore2.shtml#36
2. Procopius, "Knjiga 1, 3-9", Povijest ratova - The Project Gutenberg eBook, History of the Wars, Books I and II (of 8), by Procopius, Translated by H. B. Dewing, link: http://www.gutenberg.org/files/16764/16764-h/16764-h.htm
3. George Orwell, "Dio prvi, poglavlje 2", Tisuću devetsto osamdeset četvrta, Project Gutenberg Australia, link: http://gutenberg.net.au/ebooks01/0100021.txt
4. "Federalist No. 63", The Federalist Papers by Alexander Hamilton, John Jay, and James Madison, link: http://www.gutenberg.org/ebooks/18
5. James Madison, "Federalist No. 10", The Federalist Papers by Alexander Hamilton, John Jay, and James Madison, link: http://www.gutenberg.org/ebooks/18
6. Christopher W. Blackwell, Athenian Democracy: a brief overview, link: http://www.stoa.org/projects/demos/article_democracy_overview?page=3
7. Platon, Apologija ili Sokratova smrt - Apology by Plato, Translated by Benjamin Jowett, link: http://www.gutenberg.org/files/1656/1656-h/1656-h.htm
8. George Walker Bush, Citati, link: https://en.wikiquote.org/wiki/George_W._Bush
9. Abraham Lincoln, Citati, link: https://en.wikiquote.org/wiki/Abraham_Lincoln
10. George Orwell, "Kako lijepa stvar je uništavanje riječi", "It's a beautiful thing, the destruction of words", "Part I, Chapter 5", Nineteen eighty-four, Project Gutenberg Australia, link: http://gutenberg.net.au/ebooks01/0100021.txt
11. Xenophon, Obrazovanje Cyrusa - Cyropedia, The education of Cyrus, Translated By Henry Graham Dakyns, Revised By F. M. Stawell, link: http://www.gutenberg.org/files/2085/2085-h/2085-h.htm
12. Procopius, Povijest ratova - The Project Gutenberg eBook, History of the Wars, Books I and II (of 8), by Procopius, Translated by H. B. Dewing, link: http://www.gutenberg.org/files/16764/16764-h/16764-h.htm