Teorija o povijesnoj predodređenosti
Ponavlja li se povijest u ciklusima ili je sadašnjost jedinstvena karika u lancu događaja koji su počeli velikim praskom? Jesu li deterministički zakoni prirode ili slučajnosti na kvantnom nivou i slobodna volja svjesnih aktera doveli do sadašnjeg trenutka?
Ljudi nikad nisu bili potpuno zadovoljni samo bilježeći događaje, nego su ih često nastojali i predviditi. Podlogu za to im je davala ideja o sudbini, tj. predodređenosti događaja u povijesti. Predviđanje događaja koji su prema toj pretpostavci već unaprijed zapisani u knjizi povijesti svemira bila je jedna od glavnih oznaka proroka iz davnine. Ako bi se neki događaj ostvario kako je prorok rekao, to je bila potvrda za njegovo prorokovanje, no ako bi se ostvario drugačije ili se ne bi ostvario, to je značilo da je bio lažni prorok [1]. Dakle, događaji koji su se dogodili ili se događaju pred našim očima mogu prema starozavjetnom shvaćanju biti potvrda autentičnosti nekog proroka.
Uloga proroka u prošlosti
Kako su preduvjeti i zahtijevi za proroka nešto veći od onih za običnog povjesničara – naime, da ima posebnu vezu sa Bogom i vodi besprijekoran život, u današnjem sekularnom društvu književna vrsta prorokovanja je uz izuzetak futurologa uglavnom zanemarena, iako je u prošlosti bila dosta popularna i cijenjena. Tako postoje mnogi povijesni izvještaji da su prije većih odluka kraljevi i drugi vođe tražili savjet proroka. U Homerovom epu Odiseja nalazimo nalazimo referencu o mrtvom proroku Tiresiji [2] od kojeg je Odisej tražiti savjet kako se vratiti na Itaku; u Starom Zavjetu nalazimo kako je kralj Šaul u ratu protiv Filistejaca također tražio savjet od mrtvog proroka Samuela [3]. Oba ova slučaja su prema knjizi Ponovljenog zakona [4] bila svrstana u grijeh i kao takva bila kažnjiva. U ratu protiv Perzije, Atenski izaslanici su također savjet proročišta u Delfima [5], ovaj puta od žive proročice Pitije, od koje su dobili poznati odgovor da ih drveni zid neće iznevjeriti, pri tome misleći na njihovo brodovlje.
Kako ocijeniti autentičnost nekog proroštva?
No, kao što se i u proučavanju povijesti poseban značaj daje onim izvještajima i opisima događaja koji se kod različitih pisaca međusobno poklapaju i nemaju otklon od arheoloških nalaza, tako bi se i u prorokovanju veću važnost moglo dati onim proročanstvima o budućim događajima o kojima je govorilo više od jednog proroka, tj. proroštvima onih proroka čija predviđanja do danas nisu osporena povijesnim činjenicama.
Neke od primjera poklapanja možemo naći u tako raznolikim proroštvima kao što su ona iz kršćanske i muslimanske eshatologije; riječ eshatologija doslovno znači učenje o posljednjim danima, što bi se moglo shvatiti i kao učenje o kraju povijesti. Postavlja se pitanje kako su različiti ljudi iz različitih kultura, sa međusobno udaljenih mjesta, u vremenu kada pisana djela i njihovi prijevodi nisu bili rašireni, mogli doći do istih ili vrlo sličnih predviđanja o kraju povijesti? Ako je to sve bio plod mašte pojedinca, a ne inspiracija od neke više sile, kako to da se njihova predviđaju u glavnim crtama poklapaju i da su se neka od njih već obistinila? Ne prevazilazi li predviđanje događaja nekoliko stoljeća pa čak i više od jednog tisućljeća unaprijed granice normalnih ljudskih sposobnosti?
Primjeri ispunjenih proroštva
Kao primjer povijesnih događaja o kojima je bilo napisano proroštvo i koji su se već dogodili, moglo bi se uzeti Isusovo proroštvo o sudbini hrama u Jeruzalemu [6], kojeg su već 70. g. uništile legije pod zapovjedništvom rimskog vojskovođe Tita.
U knjizi proroka Starog zavjeta se također nalaze zapisi o nekim pojavama modernoga doba koje se odvijaju pred našim očima. Tako npr. u [7] stoji zapisano da će u posljedna vremena porasti znanje i da će mnogi ljudi putovati s jednog mjesta na drugo.
U proteklih dvadesetak godina, izum tehnologije interneta omogućio je porast znanja među ljudima koji bi se prema svojim učincima mogao usporediti samo još sa izumom tiskarskog stroja u 15. st., doveo je do neslućene informacijske povezanosti svijeta i otvorio riznice znanja koje su prije većini ljudi bile nedostupne, već su se mogle naći samo u pojedinim specijaliziranim knjižnicama.
Uz izuzetak trgovaca, ljudi u prošlosti su uglavnom cijeli život bili vezani za jedno mjesto, no u novije doba sve više ljudi samo na posao putuje desetke kilometara na dan, i prelaze stotine, pa čak i tisuće kilometara godišnje, posjećujući udaljene zemlje poslovno ili kao turisti, o čemu su njihovi pretci ranije mogli samo sanjati.
Uloga Sirije i grada Damaska u posljednjim vremenima
Grad Damask i Sirija, poprište aktualnog rata i nedavne ruske intervencije, također su prominentno zastupljeni u proroštvu. Tako u knjigama Starog zavjeta nalazimo referencu o izbjeglištvu ili zarobljeništvu Sirijskog naroda [8]; o vatri u zidovima Damaska koja će proždrijeti palače Ben-Hadada [9], o strahu i muci ljudi u Damasku [10], te kako će Damask prestati biti grad i postati samo hrpa ruševina [11]. Svi ovi i drugi odlomci govore o ratnim stradanjima u Siriji.
Grad Damask je zastupljen i u islamskog eshatologiji. Tako u Hadisu – koji je drugi izvor islamskog učenja poslije Kurana - piše da će Rimljani ući u Siriju [12], ostati tamo četrdeset dana (relativno kratko vrijeme), te da nijedno mjesto od njih neće biti spašeno osim Damaska i jednog drugog manje poznatog grada. Prema učenjaku islamske eshatologije Šeiku Imranu Hoseinu [13], Rim u ovom kontekstu označava treći Rim. Moskovski knezovi su sa Bizantom ili drugim Rimom bili povezani vjerskim i rodbinskim vezama, te su se nakon pada Konstantinopola u 15. stoljeću smatrali njegovim pravim naslijednicima, preuzevši od Bizanta simbol dvoglavog orla i carsku titulu. U nedavnim događajima u Siriji moglo se vidjeti kako je upravo rusko zrakoplovstvo bombardiralo većinu te zemlje, tj. područja pod kontrolom pobunjenika, osim grada Damaska i drugih područja lojalnih sirijskom predsjedniku Asadu. Kratko vrijeme ove operacije mogli bi se usporediti sa trajanjem od četrdeset dana kako se nalazi zapisano u ovom proroštvu.
Podudarnosti u eshatologiji nasuprot svjetovnim sukobima
I u islamskoj i u kršćanskoj eshatologiji, jedan od ključnih događaja posljednjih dana biti će ponovni dolazak Isusa iz Nazareta. Novi zavjet govori o "dolasku sina čovječjeg u oblaku moći i velike slave" [14], dok u islamskom Hadisu [15] piše: "Isus, sin Marijin će se uskoro spustiti među vas i suditi čovječanstvu kao pravedan vladar," i [16] "Zaista, vrijeme molitve će doći i onda će se Isus, sin Marijin, spustiti i voditi ih u molitvi."
Ako se i kršćanski i islamski spisi u najvažnijim aspektima eshatologije podudaraju kada govore o ponovnom dolasku Isusa iz Nazareta i Imama Al-Mahdija čija je uloga prema Šeiku Hoseinu identična onoj Ivana Krstitelja iz Novog zavjeta [17], onda se postavlja pitanje od kuda međusobno neprijateljstvo Islama i Kršćanstva koje se kroz povijest tako često manifestiralo kroz ratove? Kako to da su oni koje se prema eshatologiji trebaju naći na istoj strani u posljednje dane, u većini povijesti stajali na politički suprotnim stranama, počevši od ekspanzije Kalifata i ratova sa Bizantom, do španjolske rekonkviste i habsburških ratova za oslobođenje od Turaka? Prema eshatologiji [20], ratovi nisu nešto što će biti odsutno nego se čini kako su oni neka vrsta nužne pripreme za događaje koji se imaju odigrati na kraju povijesti. Pri tome treba razlikovati političku od istinske duhovne religije, jer je poznato kako su u prošlosti religiozni motivi često od spretnih vladara bili korišteni kao povod za ratove i ostvarenje ovozemaljskih političkih ciljeva, koji imaju malo toga zajedničkoga sa duhovnim ciljevima Božjega kraljevstva.
Armagedon na kraju povijesti
Postavlja se pitanje jesu li današnji ratovi na Bliskom istoku dio povijesnog dinamizma i njihova podudarnost sa proročkim zapisima tek puka slučajnost? Prema kršćanskoj i islamskoj eshatologiji ne radi se o slučajnosti nego o ispunjenju neizbježnih sudbinskih događajima. Ratovi kao i mirna razdoblja su dio jednog plana za povijest svijeta koji se mora ispuniti. Prema eshatološkim zapisima obje religije, čijim nominalnim pripadnicima se zajedno smatra polovica čovječanstva, na kraju povijesti doći će do velikog sukoba i rata između vojske zla i vojske dobra, koji se u kršćanskoj literaturi naziva Armagedon dok ga Islamu zovu malāḥim. Jedna od oznaka tog vremena biti će i veliki progon onog dijela čovječanstva koje se bude pridržavalo Božjih zakona [18], nagoviještaj čega se već danas može vidjeti među kršćanima u Siriji. Prema zapisima iz islamskog Hadisa [16] taj sukob će se završiti pobjedom onih snaga koje bude na strani Isusa Krista, a porazom Antikrista (Dajjal-a) koji će se praviti da je Krist; no prije uspostave Božjeg tisućgodišnjeg kraljevstva na zemlji [19], prema biblijskoj knjizi Otkrivenja, čovječanstvo će proći kroz bolne trudove i brojna iskušenja, i neće se svatko uspjeti spasiti.
Kako su neka proroštva napisana u obliku alegorije što bi se moglo usporediti sa podatcima koji su šifrirani, ljudi se ponekad mogu prevariti u njihovoj interpretaciji. S druge strane, egzaktni dijelovi u proroštvu se nalaze u obliku nešifriranog teksta i ne traže interpretaciju. Pristup takvim odlomcima je lako dostupan i laicima bez posebnog eshatološkog ili hermeneutičkog predznanja. Upoznavši se sa predviđanjima proroka o kraju povijesti pred čitateljem se nalaze dvije mogućnosti. Može se ili prikloniti prevladavajućem mišljenju sekularnoga društva koje proroštva ignorira, svrstavajući ih zajedno sa mitologijom – dakle na odjel bajki bez praktičnog značaja - ili se njima može pozabaviti sa strahopoštovanjem, na jedan kritički način, i otvorenoga uma objektivno tražiti dokaze i za jednu i za drugu stranu, pri tome prepoznavajući znakove vremena.
Bibliografija
1. Deut 18:22, Biblija, Sveto pismo starog i novog zavjeta, Link: http://biblehub.com/cro/deuteronomy/18.htm
2. Odiseja, "Knjiga 10", The Project Gutenberg EBook of The Odyssey, by Homer, Translator: Samuel Butler, Link: http://www.gutenberg.org/files/1727/1727-h/1727-h.htm
3. I Samuel 28:15, Biblija, Sveto pismo starog i novog zavjeta, Link: http://biblehub.com/cro/1_samuel/28.htm
4. Deut 18:10-12, Biblija, Sveto pismo starog i novog zavjeta, Link: http://biblehub.com/cro/deuteronomy/18.htm
5. Herodot, "7.141", Povijest - Herodotus, The Histories, Greek And Roman Historians, Classics 370, George Mason University, Link: http://www.thelatinlibrary.com/historians/herod/herodotus10.html
6. Mt 24:1-2, Biblija, Sveto pismo starog i novog zavjeta, Link: http://biblehub.com/cro/matthew/24.htm
7. Dan 12:4, Biblija, Sveto pismo starog i novog zavjeta, Link: http://biblehub.com/asv/daniel/12.htm
8. Am 1:5, Biblija, Sveto pismo starog i novog zavjeta, Link: http://biblehub.com/cro/amos/1.htm
9. Jer 49:27, Ibid., Link: http://biblehub.com/cro/jeremiah/49.htm
10. Jer 49:24, Ibid., Link: http://biblehub.com/cro/jeremiah/49.htm
11. Iz 17:1, Ibid., Link: http://biblehub.com/cro/isaiah/17.htm
12. Sunan Abi Dawud, 4638, Hadith, "Book of Model Behavior of the Prophet (Kitab Al-Sunnah)", Link: http://sunnah.com/abudawud/42/43
13. Imran Nazar Hosein, "When would the Muslims make an alliance with Rum, Is Rum the Rome in Italy?", Muslim Village, Link: http://www.imranhosein.org/faq/28-muslim-village/326-rum-rome.html
14. Lk 21:27, Biblija, Sveto pismo starog i novog zavjeta , Link: http://biblehub.com/cro/luke/21.htm
15. Sahih al-Bukhari 3448, Hadith, "Book of Prophets", Link: http://sunnah.com/bukhari/60/118
16. Sahih Muslim 2897, Hadith, "The Book of Tribulations and Portents of the Last Hour", Link: http://sunnah.com/muslim/54/44
17. Imran Nazar Hosein, "Iqbāl and Pakistan's Moment of Truth - FULL ESSAY - Iqbāl rejects belief in the advent of Imam al-Mahdi", Link: http://www.imranhosein.org/articles/islam-and-politics/184-iqbl-and-pakistans-moment-of-truth.html?start=4
18. Otk 12:17, Biblija, Sveto pismo starog i novog zavjeta, Link: http://biblehub.com/cro/revelation/12.htm
19. Otk 20:3-4, Ibid., Link: http://biblehub.com/cro/revelation/20.htm
20. Mat 24:6, Ibid., Link: http://biblehub.com/cro/matthew/24.htm