Za čime čovjek najviše čezne izgubljen u tuđini?

Kakva je perspektiva hrvatskog društva u globalnoj ekonomiji? Ima li smisla vratiti se, ostati ili odseliti iz Hrvatske?

Riječ asertivnost je u hrvatski jezik ušla preko engleskog jezika, konkretnije dolazi od riječi assertive...

Jesu li psihički poremećaji posljedice ponašanja? Što o tome govori baština zapadne civilizacije: Biblija i Stari Grci?

Zamislite situaciju u kojoj dajete elektrošokove zavezanom psu. Nakon nekog vremena pas se neće truditi pobjeći niti kad mu odvezanom dajete elektrošokove. Takvo ponašanje Martin Seligman (1968) je nazvao naučena bespomoćnost.

Je li povijest uistinu učiteljica života kako su to stari Latini govorili: Historia magistra vitae est?

Kakva je službena hrvatska povijest, istinita ili lažirana? Što je to Crvena Hrvatska a što Bijela Hrvatska? Tko su prešućivani povijesni velikani? Tko je bio Moses Hess? Što su Marx i Engels rekli o Hrvatima? Što je govorio drug Lenjin? Kakva je razlika između Hitlera i Staljina? Tko je nama drug Tito, a tko Franjo Tuđman?

Starogrčki filozof Heraklit piše: "Granice duše ne bih mogao naći. Naime, tako dubok zbor ima". On je jedan od rijetkih ljudi u povijesti čovječanstva koji se dao u potragu za samim sobom, koji je pokušao istražiti samoga sebe. Gotovo nemogući zadatak, rekli bismo, misterij. Riječ "misterij" grčka je riječ, a veže se uz glagol koji doslovno znači zatvoriti oči.

Ateist nije čovjek koji ne vjeruje u Boga. Ateist je čovjek koji je na trenutak, momentalno, od Boga napušten. Zato čovjek i filozofira da bi našao svoj put do onoga vječnoga iskona svih stvari. Čovjek jest u svojem čovještvu tragično biće. To je takvo biće koje ne zna za sebe, koje svoj smisao i svrhu može promašiti ili istinskim filozofiranjem pokušati ispuniti. Odavde seže korjenje ateizma.

Mi danas ne vjerujemo u grčke mitove. Štoviše, smatrali bi ludim svakoga tko bi to čak i u šali spomenuo. Ali ondašnji čovjek mitova i kultova nije nitko drugi nego današnji čovjek tehničko-kibernetičkog ustrojstva svijeta. Odnos čovjeka prema božanskom koje jeo bjedinjavalo sve bogove i heroje moglo se zamisliti bez autoritativne objave boga.

Bože, što bi bila tvoja sreća da nije onih kojih ti ljubiš i koji ti uzvraćaju ljubav. Ljubiš li samog sebe kroz svoje ljubljenike? Bože, mnogoimeni, neusmrtivi, vazda svesilni, tko smo mi da imamo pravo tebi se obratiti? Kojim pak jezikom? Što je moje htjenje spram tvome koji želiš, možeš i umiješ sve proizvesti iz svojega uma? Ali ono što ne možeš proizvesti jest zlo. Kako Bog tvoje moći, tvoga uma i tvoje volje dopušta sebi da kraj njega stoluje, na njegovu stvorenu svijetu, na njegovu ljubimcu čovjeku ono sve-razarajuće zlo?