Poštivanje prirodnih i moralnih zakona su nephodni za duševno zdravlje isto kao i kontakt sa svojim stvoriteljom kroz molitvu te altruizam nasuprot egoizmu.

Uvod

Dok klasifikacija psihičkih poremećaja Diagnostic and Statistic Manual of Mental Disorders (DSM) koja je donijeta većinom glasova [1] članova Američkog psihijatrijskog udruženja i napisana između 1952. g. i 2013. g. nastoji klasificirati što je normalno a što nenormalno u ljudskoj psihi, u Mojsijevim knjigama u Bibliji su već prije dvije i pol do tri i pol tisuće godina napisani odgovori na slična pitanja: što je dobro a što loše, što je pravedno a što kažnjivo. Za vjernike one sadrže nepromjenjivi smisao Božjih zakona, no one se ipak ne mogu shvatiti samo doslovnim i legalističkim pristupom jer su pisane u određenom vremenskom i društvenom okruženju. Naprotiv, potrebno je da vjernik već u sebi ima Svetoga duha koji mu otkriva njihovo pravo značenje i primjenu u današnjim uvjetima. Zato je prije čitanja biblijskih pisama uvijek preporučljiva samostalna ili grupna molitva da bi čovjek u sebe primio Svetoga duha i pripremio svoj um za njihovo razumijevanje.

Paralele povijesti i današnjice

Iako društvo danas zbog sekularnog duha vremena ne kažnjava prijestupe opisane u Mojsijevom zakonu [Ex. 20] i Evanđelju poput pornografije, bludnosti, pobačaja, preljuba, razvoda i nepoštivanja roditelja; gatanja, magije, šamanizma i vještičarenja, to ne znači da je Bog radi toga promijenio svoje osnovne moralne zakone. Oni su univerzalni i bezvremeni kao i prirodni zakoni. I iako je Kartaga koja je dugo vremena bila moćna mediteranska sila mislila da može nesmetano praviti ruglo od božjih zakona žrtvujući malu djecu svom idolu Molohu, na kraju ju je stigla strašna kazna kada su rimske legije preorale i zasolile tlo toga grada. Kakva sudbina onda čeka naše društvo gdje se otprilike isti broj djece pobaci kao što se i rodi? Treba li se čuditi što stvari ne funkcioniraju u našem društvu i da ima sve više mentalnih bolesti ako smo se odvojili od božjih zakona?

Čovjek kao hram

Osim društvene, kazna za prijestup prirodnih i božjih zakona može biti i na nivou individue. Prema učenju pisama čovjek je jedan hram ili posuda u kojoj se nalazi Božji duh. No čineći grijeh, čovjek oskvrnjuje taj hram i Božji duh bježi iz njega, što ostavlja slobodan prostor zlim duhovima da se u njemu nastane [1 Cor 3:16], [Mat 12:43-45], i manifestira kroz ono što danas zovemo psihički poremećaj, a nekad se zvala opsjednutost zlim duhovima. Čak je i u fizici poznato da priroda mrzi vakum: "Nature abhors a vacuum" na engleskom ili "Horror vacui" na latinskom – i da želi popuniti prazan prostor. Tako i u ljudskoj duši prostor mora biti popunjen sa nečim: duhom božjim ili duhom zla. U Novom zavjetu [Mat 9:32] nalazimo opise o tome kako je Isus istjerivao zle duhove iz opsjednutih ljudi i kako govori o tome da je zdrav čovjek koji u sebi nema demona sličan praznom uređenom stanu [Luk 11:24-25]. No ako se u njemu ne nalazi gospodar (Duh sveti), u njega se opet mogu vratiti još gori demoni. Farizeji su također priznavali da se radilo o demonima kao uzroku opsjednutosti. No, blaži psihički problemi ne moraju uvijek biti uzrokovani opsjednutosti nego njihov uzrok može biti i bolest duše kao posljedica grijeha.

Koje je rješenje? Samo vjerom u Isusa Krista kojeg je Bog odredio kao svog jaganjca za otpuštanje grijeha, pokajanjem, traženjem oproštenja za grijehe u molitvi i pokorom; živeći po Božjim zakonima i izbjegavajući zlo, moguće je zadobiti natrag Božju naklonost i mentalno zdravlje.

Duh vremena

Ova istina je nepopularna i teško prihvatljiva u post-komunističkom post-ateističkom društvu u kojem su bar dvije generacije bile sekularno obrazovane, tj. gdje je iz njihovog obrazovanja izostavljeno solidno poznavanje Biblije, pa čak i klasičnih djela zapadne baštine poput Platonovih dijaloga [6] u kojima se iz staro-grčke perspektive isto kao i u Bibliji govori o pravednosti.

Vodstvo Rimske katoličke organizacije u prošlosti također nije željelo da njezini vjernici dobro upoznaju biblijska pisma i Božje zakone, jer je to ugrožavalo njezin autoritet kako je to bio slučaj u reformaciji, kada je Biblija po prvi puta postala dostupna širokim slojevima ljudi u Europi. Nažalost Hrvatska, nalazeći se u okolnostima vanjske opasnosti od turskih ratova, nije bila u skupini europskih zemalja u kojima se tada u većini naroda uvriježilo dublje proučavanje Biblije, već je u njoj kao i u većini mediteranskih zemljama pobijedila protu-reformacija: autoritet jednog čovjeka pape nad ostalim vjernicima, ljudska tradicija i mehanicistički rituali pobijedili su pred izvornim učenjima Biblije. Oni koji se nisu slagali sa time su bili proglašavani hereticima i bili su progonjeni poput John Wycliffe-a u Engleskoj koji je bio prevoditelj Biblije i katolički disident u 14. st.; protiv njih su se čak vodili i krvavi križarski ratovi kao što je to prije reformacije bio slučaj protiv bosanskih krstjana i protiv sljedbenika Jana Husa u Češkoj u ranom 15. stoljeću [7], [8].

Breme povijesti

U prvo vrijeme je pristup naroda biblijskim istinama bio ograničen latinskom prijevodom koji većima ljudi nije razumila i dopuštanjem njezinog posjedovanja samo svećenicima. Kada je to postalo očito, načinjeni su teško razumljivi, novi prijevodi Biblije poput [4], koji nisu vjerni originalnom tekstu i u kojima se za istu riječ u različitim kontekstima koriste zastarjeli i različiti hrvatski izrazi. Za razliku od drugih prijevoda na hrvatski, prijevod Ivana Šarića [3] je puno razumljiviji i dosljedniji izvornim riječima, no čak ni on nema indeks pojmova koji je uobičajen u izdanjima poput njemačke "Elbenfelder Bibel" [5], i koji je važan za dublje studiranje Biblije. Svatko tko je išao na katolički vjeronauk u školi zna koliko je tamo naučio poznavati Bibliju i je li mu vjeronauk kasnije u životu pomogao izbjeći grijehe na koje ona upozorava i koji dovode do mentalnih bolesti. Ne vidi li se i u odnosu prema kršćanskoj reformaciji kao i u današnjem pristupu prema vjeronauku dosljedna politika u odvajanju katoličkih vjernika od Biblije?

Današnji čovjek

Ljudi danas teže moći, znanju i uspjehu puno više nego teže dobroti i pravednosti. Time postaju lak plijen zlim silama koje ljudima upravo obećavaju te stvari. Nije li Đavao u Novom zavjetu Isusa iskušavao nudeći mu zadovoljenje tjelesnih potreba: kruh, slavu i bogatstvo [Mat 4:1-10]? No, Isus ga je odbio, citirajući iz pisama: "pisano je... , pisano je..." Dakle, stavio je božju riječ ispred svojih želja.

Kršćanska baština

Mnogi ljudi kažu da je Biblija kao i ostale ljudske knjige: da je mijenjana kako je to kome pasalo, i da su autori pisali i izmišljali što su htjeli. Za tvrdnju o mijenjanju nema dokaza jer se i najstariji biblijski tekstovi iz Kumrana u glavnome podudaraju sa današnjima, osim pojedinih fragmenata koji se mogu objasniti greškom pisara ili gubitkom kroz povijesne nepogode [9]. Biblija za sebe tvrdi da je napisana pod inspiracijom Božjeg duha, no ipak napisana od grešnih ljudi. Zato je prije čitanja Biblije potrebna molitva. No uzmimo okultne knjige poput Kabale koju ljudi, a često i mladi, sve više čitaju zbog neznanja zdravog i pravog nauka Isusa Krista [2 Tim 4:3], proroka Starog zavjeta i apostola u Novom zavjetu, na čijim je temeljima izgrađeno sve što ima trajnu vrijednost u današnjoj zapadnoj civilizaciji i što teži ka ljudskoj sreću – od ukidanje ropstva, do institucije monogamije u braku, obrazovanja ljudi da bi sami mogli čitati pisma, zdravih društvenih odnosa i nade u budući život. Osim duhovnih dobara kršćanstvo je u mnogočemu zaslužno i za materijalni prosperitet zapadne civilizacije [10].

Egoizam i okultizam

Poznato je da je Kabala, koja se između 6. i 13. stoljeća razvila u Babilonu, Italiji, francuskoj pokrajini Provansi i u Španjolskoj [12], napisana tzv. automatskim tj. nesvjesnim pisanjem ljudi koji su bili u transu i u kontaktu sa nekim drugim duhovima i silama, a ne sa duhom Kristovim niti Božjim. U Novom Zavjetu je pisano da će u zadnje dane mnogi pokušati zavarati čak i odabrane [Mat 24:24]; i da će se vukovi pokušati uvući u ovčinjak [Mat 7:15], [Act 20:29].

Nije onda čudno što danas postoje mnoge takve knjige kao što su Kabala, Sotonska biblija, različite okultne knjige samopomoći i ostvarenja ljudskog potencijala koje umjesto poslušnosti Bogu po primjeru zdravog i jednostavnog nauka Isusa Krista, ljudima nude uzvišenje njihovog vlastitog ega. No, Đavao uvijek plaća u krivotvorenom novcu [13]. Kušnja je ista kao kada je Lucifer u raju kušao Evu plodom drva znanja rekavši joj: "Postati ćete kao bogovi." [Gen 3:5]

Osobna odgovornost

Nažalost, u današnjem društvu se često ne govori o tome da čitanje okultnih knjiga, egoistična životna filozofija koju one zastupaju i igranje sa magijom mogu uzrokovati ludilo. Egoizam je odlika Lucifera, duha pobune, a dobrota i altruizam su odlike Isusa Krista i Duha Božjeg. Ne govori se o tome da mentalno zdravlje ljudi ovisi o njihovim postupcima [Gal 6:7] i na koju stranu se svrstavaju - na stranu dobra ili na stranu zla - već se ljudska odgovornost za vlastito mentalno zdravlje zanemaruje i skriva iza tvrdnje da nisu poznati uzroci bolesti. Ako ljudi žele biti sretni onda trebaju "imitirati Boga koji daje da sunce sija i dobrima i zlima" [Mat 5:45]. Sve što nije u skladu sa prirodom, moralnim i Božjim zakonima može dovesti do bolesti. Nažalost, nakon diktature komunizma i zbog dominacije glagola "imati" pred glagolom "biti", današnje društvo se nalaze u istom neznanju moralnih zakona kao što se nekad u povijesti nalazilo u neznanju prirodnih zakona. No, "neznanje ne spašava od odgovornosti," kako to kaže poznata pravna maksima i "ljudi propadaju zbog neznanja" [Hos 4:6].

Molitva kao lijek za depresiju

Danas je odgovornost svake osobe koja želi imati duševno zdravlje da se sama upozna sa time što je to duša, o onda i tko je njezin stvoritelj. Kao što ni jedan složeni stroj ne može dobro funkcionirati bez povremene zamjene rezervnih dijelova koji dolaze iz tvornice koja ga je proizvela, tako ni duševno zdravlje nije moguće ako duša nije u kontaktu sa svojim stvoriteljem. Taj kontakt se postiže kroz molitvu. Mnogi ljudi nisu imali šansu u svom obrazovanju vidjeti dobar primjer kršćanina niti naučiti kako stvarno moliti iz srca a ne samo recitirati i ponavljati. No to ne znači da to još ne mogu naučiti. Pomoć u traženju riječi pri politvi mogu biti izrazi iz svetih pisama koja su i sama vodič molitve. Mnoge osobe u Starom i Novom zavjetu su molile na koljenima. Osim toga, molitvu se može podijeliti na ovih šest dijelova: slavljenje, ispovijed, molbu, zahvaljivanje, zagovor i zaključak. Knjiga Metthew Henry-a "Metoda molitve sa izrazima is svetih pisama" je klasično djelo iz 1710. g. kako naučiti moliti i slobodno je dostupna na engleskom jeziku [14].

Zaključak

Poštivanje prirodnih moralnih i Božjih zakona su nephodni za duševno zdravlje isto kao i kontakt sa svojim stvoriteljom kroz molitvu, te altruizam nasuprot egoizmu. Nažalost današnje društvo se nakon eksperimenta komunizma i današnje neoliberalne ideologije okrenulo od svojih klasičnih konzervativnih vrijednosti na kojima je izgrađena zapadna civilizacija prema okultizmu, egoizmu i konzumerizmu što je dovelo do povećanja broja mentalnih oboljenja. Zato je ako želimo vratiti sreću i zdravlje u naše društvo potrebno vratiti se zdravom nauku Evanđelja koje je temeljni kamen na kome je izgrađena naša civilizacija, reformirajući izmišljene ljudske tradicije, ali i zadržavajući čiste vrijednosti svetih pisama koje se od njih razlikuju kao žito od kukolja.

Bibliografija

1. The Real Problems With Psychiatry, The Atlantic
2. Psychiatric Disorders Voted Into Existence, Citizens Commission on Human Rights
3. Biblija - Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, prev. Ivan Šarić, Verbum 2011
4. Zagrebačka Biblija - Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, prev. Bonaventura Duda, Jerko Fućak
5. Elbenfelder Bibel, 1905
6. The Complete Plato
7. A Lamp in the Dark: Untold History of the Bible
8. Tares Among The Wheat
9. Garry K. Brantley, The Dead Sea Scrolls and Biblical Integrity
10. Max Weber, The Protestant ethic and the spirit of capitalism, 1930
11. Kabbalism is the basis of nearly every tradition covered under the general heading of occultism
12. The Biblical Truth about the Kabbalah
13. Robert G. Lee (1886-1974), Payday Someday, Classic Sermon Library
14. Matthew Henry, A Method for Prayer with Scripture Expressions, 1710