U potrazi za duševnim zdravljem: Što je to duševno zdravlje?

Zdravlje je najveće bogatstvo kaže narodna poslovica, jer zdrav čovjek ima tisuće želja, a bolestan samo jednu: da ozdravi. Nema zdravlja bez duševnog zdravlja i duševno zdravlje je iznimno važno , kako iz individualne tako i iz društvene perspektive. Često se čuje kako „zdravo društvo čine zdravi ljudi“, Međutim, problem je što ne postoji jedinstvena i opće prihvaćena definicija duševnog zdravlja. Zanimljiva je i činjenica da ogromna većina udžbenika iz psihijatrije i psihopatologije uopće ne sadrži definiciju mentalnog zdravlja. Još je jako rašireno mišljenje kako se psihijatriji trebaju baviti samo duševnim poremećajima, a ne i duševnim zdravljem jer tako psihijatriziraju normalne fenomene. Premda se pojmovi „normalnost“ i „duševno zdravlje“ uglavnom koriste kao sinonimi, oni to zapravo nisu, jer normalno ne znači uvijek i zdravo. Naime, psihički normalno može se definirati kao duševno zdravlje, ali se definira i kao ono što je normirano, a najčešće označava prosječno, kao proces i kao utopija.

Medicinsko-klinički pristup

Prema modificiranoj definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), duševno zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, mentalnog, socijalnog i duhovnog blagostanja, a ne samo odsustvo duševne bolesti. Međutim, problem je što se u praksi ne definira jasno što je to duševno, socijalno i duhovno blagostanje. Prema pragmatističnoj definiciji osobe koje ne traže psihoterapeutsku ili psihijatrijsku pomoć i ili koje nemaju psihijatrijsku dijagnozu duševno su zdrave osobe. Na prvi je pogled jasno kako se radi o površnom zaključivanju i pogrešnom pristupu. Zbog stigme, neobaviještenosti i mnogih drugih razloga ne traži se psihijatrijska pomoć pa se ne može ni postaviti dijagnoza duševnog poremećaja. Prema pragmatičnoj definiciji duševno zdravlje je odsustvo poremećaja duševnih funkcija i simptoma duševnog poremećaja, a dijagnoza duševnog poremećaja se postavlja na temelju dogovorenih dijagnostičkih kriterija za pojedine duševne poremećaje. Ovaj je pristup praktičan, ali ne govori ništa o tomu što duševno zdravlje jest, što su njegove sastavnice, zašto je ono važno, već samo što ono nije, što ono isključuje, a to je duševni poremećaj.

Humanističko-filozofski pristup

Duševno zdravlje tijesno je povezano s realizacijom autentičnih ljudskih potencijala i istinskih, a ne lažnih potreba koje se nameću izvana. Čovjek je u svojoj biti stvoren kao dobar, a ne zao kakvim ga čine kulture laži i izrabljivanja. Problem je u tomu što do sada niti jedno društvo nije osiguralo uvjete za čovjekovo potpuno samo-ostvarenje. Utemeljitelji ovog pristupa su Erih Fromm, Herbert Marcuse i Abraham Maslow. Preokupacija zadovoljavanjem lažnih potreba dovodi do oblikovanja lažnog ja i otuđenja od svojih autentičnih potencijala, što može biti put u duševni poremećaj.

U knjizi „Zdravo društvo“ Fromm navodi pet važnih specifičnih ljudskih potreba:

• 1. pripadnost i društvenost nasuprot narcisizmu
• 2. kreativnost (stvaralaštvo) nasuprot destruktivnosti (razaranju)
• 3. bratstvo nasuprot rodoskrvnjenja
• 4. individualnost i osjećaj osobnog identiteta nasuprot konformizma horde
• 5. razum nasuprot iracionalnosti.

Prema Maslowu samoostvarenje se očituje ostvarenjem potencijala koji su sadržani u „unutarnjem ja“, ali ljudsku prirodu lako nadvladaju navike, kulturni pritisak i pogrešni stavovi prema njoj. Duševno zdravlje se očituje kroz dobru percepciju stvarnosti, stupanj prihvaćanja sebe i drugih, stupanj spontanosti, sposobnost fokusiranja problema, sposobnost distanciranja i privatnosti, stupanj autonomije i otpora enkulturaciji, dobrom procjenom aktualne situacije

Pozitivno-psihološki pristup

Duševno zdravlje je neodvojivo povezano s pozitivnom psihologijom, osjećajem vlastitog blagostanja i dobrobiti, sreće i zadovoljstva životom. Među istaknutijim predstavnicima ovog pristupa su Carol D. Ryff, Corey L.M. Keyes, Martin E.P. Seligman, Mihaly Scikszenthihalyi, R.C. Cloninger, ali i i mnogi drugi. Subjektivna dobrobit, odnosno duševno zdravlje očituje se kroz

• 1. prihvaćanje sebe i pozitivan stav prema sebi
• 2. zadovoljavajuće i empatične odnose s drugim ljudima koji podrazumijevaju i davanje i primanje
• 3. visok stupanj autonomije i neovisnosti , vlastite visoke standarde i unutarnju kontrolu
• 4. visok stupanj kompetencije i utjecaja na okolinu, kreiranja povoljnog konteksta i korištenje prilika
• 5. primjerene životne ciljeve, osjećaje i vjerovanja koja daju autentični smisao životu
• 6. osobni rast i razvoj, otvorenost za nova iskustva.

C. Robert Cloninger je razvio psihoterapijski program koji uključuje 15 modula intervencije kako da ljudi ostvare stanje veće dobrobiti i postanu zdraviji i sretniji, a Martin Seligman koncept naučenog optimizma kojim se može postići autentična sreća.

Transdisciplinarno holistički pristup

Prema transdisciplinarnom holističkom modelu autora ovoga teksta duševno zdravlje odražava zastupljenost i interakciju salutogenih i patogenih procesa i čimbenika. Salutogeni procesi dovode do duševnog zdravlja i njegova unapređenja, a psihopatogeni procesi vode u duševni poremećaj. Duševno je zdravlje određeno nečijom vulnerabilnošću, rezilijencijom (sposobnošću ponovnog uspostavljanja sklada i ravnoteže, odnosno povratka u normalno stanje) i psihosocijalnim i duhovnim potencijalima za osobni rast i razvoj. Duševno zdravlje povezano je sa zdravljem mozga, njegovim dobrim funkcioniranjem i primjerenim mentalnim funkcijama, ali i s općim tjelesnim zdravljem, zatim s pozitivnim psihobiološkim programom koji uključuje pozitivna vjerovanja o sebi, svijetu i smislu života, ostvarenjem autentičnih potencijala osobe, pozitivnim i kreativnim mišljenjem, zdravim stilovima življenja i kvalitetom interpersonalnih odnosa, uspješnom realizacijom profesionalnih i životnih uloga u sklopu ostvarenja svoje autentične životne misije.

Mala vježba: Otkrijte svoje autentično ja

Kad vam opišu ili kad ugledate svoje autentično ja možete se jako iznenaditi: pozitivna, vesela i ljubazna osoba koja se smiješi, zahvalna, smirena, optimistična, koja ohrabruje i sebe i druge, zrači povjerenjem, ljubavlju i nadom. Možda ne vjerujete, da ste to vi, autentični vi. To ste vi iznutra. Stvarni vi, kakvi možete biti. Ako niste izvana takvi, to je jednostavno zato što niste još dosegli svoju višu, autentičnu razinu postojanja, i što niste još prepoznali svoje duhovne potencijale.

Učiniti ono najbolje od sebe nije ni malo lagan zadatak. To je proces traganja, to je razlog zbog kojega smo rođeni, ali to zahtijeva ustrajnost, strpljivost i jasnu viziju onoga što želimo biti, razumijevanje, a ne osuđivanje sebe i/ili drugih. Za mnoge od nas to znači i molitvu, osluškivanje svojega životnog poziva, prepoznavanje svoje životne misije, prepuštanje ljubavi. Važno je da ne pokušavate stvoriti od sebe ono na što niste pozvani, da ne stvorite lažnoga sebe, lažno ja. Kada je aktivirano naše autentično ja, tada prepoznajemo i svoje pravo mjesto u svijetu, svoj pravi smisao postojanja.

Na kraju, sjetite se priče o prosvijetljenom učitelju rabinu Zusya-i koju je često pričao veliki židovski filozof Martin Buber. Naime, rabin Zusya je često razmišljao o autentičnosti svojega života, što je njegovo autentično ja. „Ako me upitaju na drugom svijetu: 'Zašto nisi bio Mojsije?, lako ću odgovoriti. Ali ako me upitaju: 'Zašto nisi bio Zasya?, ne znam što ću moći reći“. Svatko ima svoju životnu misiju, svoj životni poziv na koji treba autentično odgovoriti.