Pater Mijo Nikić: Duhovnost u svjetlu integralne antropologije

Duhovnost je otvorenost osobe za istinske vrijednosti i ona osposobljava osobu da otkrije, upozna i živi prave vrednote kao što su: istina, ljubav, pravednost, vjera, nada, suosjećanje i solidarnost sa siromašnima. Duhovnost je posljedica činjenice da je čovjek stvoren na sliku Božju. Jer je također duhovno biće, čovjek može uspostaviti odnos sa Transcendentnim, s Bogom.

Duhovnost - izražaj čovjekova bitka

Sve što čovjek čini prožeto je njegovom duhovnošću jer je duhovnost izražaj čovjekova bitka, onoga što on najviše jest. Prema tome i čovjekov rad, njegova profesionalna djelatnost, njegovo upravljanje poslom ili ljudima, prožeto je njegovom duhovnošću. Ako je ta duhovnost autentična, to znači ako najprije traži Boga i njegovu volju, onda će i sve što ta osoba čini biti oplemenjeno, blagoslovljeno i određeno da donosi dobre plodove.

Duhovnost u menadžmentu i upravljanju

Biti duhovan u menadžmentu i upravljanju znači živjeti i djelovati po svojoj savjesti. Savjest je u konačnici glas Božji u čovjeku. Taj mu glas govori što i kako treba činiti u svakoj konkretnoj situaciji. Duhovan čovjek djeluje po svojoj savjesti.

Savjest - „organ smisla“

Viktor Frankl je rekao da je savjest „organ smisla“. U savjesti čovjek otkriva konačni smisao za koji je stvoren i kad usklađuje svoje ponašanje i svoja djelu prema tome smislu, onda sigurno ima mir u svojoj duši, radost u svome radu, a također tada čovjek postiže i puno bolje rezultate u svome radu gledajući dugoročno. Naime, kratkoročno se prevarom i korupcijom može postići brzi profit, ali ako osoba nije poštivala univerzalne moralne principe, ako nije djelovala etično i odgovorno, a to u konačnici znači ako nije živjela po volji Božjoj koja je nama poznata po njegovim zapovijedima, onda je takav profit osuđen na propast. Evo i zašto.

Ljudska duša nije stvorena za tjeskobu, strah i nemir, nego za ljubav, radost i mir

Osoba koja ne radi časno i pošteno nema i ne može imati mira u svojoj duši, a bez tog temeljnog mira nema sreće ni radosti. Takva osoba živi u trajnom strahu da se ne otkriju njezine malverzacije, njezino nepoštenje, njezino zaobilaženje ili kršenje zakona. Strah i tjeskoba koji nastaju u duši kad osoba ne radi po savjesti, mogu se jedno vrijeme potisnuti u podsvijest i na njih zaboraviti. Međutim, ljudska duša nije stvorena za tjeskobu, strah i nemir, nego za ljubav, radost i mir, tako da se potisnuta nepravda koju smo nekome nanijeli prije ili kasnije počne osvećivati čovjeku i to čini na razne načine jer pogađa osobu na svim spomenutim razinama osobnosti. Potisnuti sadržaj emocionalne naravi vrlo često se kod mnogih rasterećuje preko psihosomatskih bolesti.

Ako se duša ne isplače kroz oči i suze, onda „plaču“ tjelesni organi,

Moderna medicina je to danas dokazala. Preko 60% svih bolesti su psihosomatske naravi. Nije čudno da mnogi menadžeri obole od čira na želucu ili dožive srčani ili moždani udar ili se razbole od nekih drugih bolesti koje svoj korijen imaju u prevelikom stresu i potisnutim nerazriješenim osjećajima krivnje i tjeskobe koje se onda na jedan tko dramatičan način osvećuju i ugrožavaju sam život osobe. Ako se duša ne isplače kroz oči i suze, onda „plaču“ tjelesni organi, a najčešće su to: mozak, srce i želudac. Ako čovjek ne prizna svoju krivnju i ne popravi štetu koju je nekome nanio, onda će trajno biti u kontradikciji sa svojim bitkom, čije su temeljne oznake: jedno, lijepo, istinito i dobro.

Uznemirena i uplašena duša ne funkcionira dobro

Nadalje, potisnuti nerazriješeni osjećaji krivnje, nemira i tjeskobe očituju se i na psihičkoj razini osobnosti. Uznemirena i uplašena duša ne funkcionira dobro. Ona mora puno energije potrošiti da drži pod kontrolom potisnuti sadržaj u podsvijesti.

Takav način života i vanjski stresni pritisci toliko oslabe psihofizičku strukturu osobe da ona lako regredira na primitivnije stadije svoga razvoja pa se onda počne ponašati infantilno, neodgovorno i kaotično. U narodu se to kaže da je osoba „prolupala“, prešla je rubikon normalnog ponašanja. Postaje neurotična, a ukoliko je genetski predisponirana za neku težu psihičku bolest, onda je moguće da upadne u neko psihotično stanje kad mora potražiti psihološku i psihijatrijsku pomoć.

Destruktivan učinak na društvenoj razini osobnosti

Nepošteno i nečasno upravljanje ljudskim i materijalnim resursima, ostavlja negativan i destruktivan učinak na društvenoj razini osobnosti. Osoba koja je u velikim poslovnim brigama i u strahu da se ne otkriju njezine malverzacije, ne može provoditi miran i radostan obiteljski život. Nije čudno da u takvim situacijama nastaju velike bračne krize koje mogu dovesti i do razvoda braka. Osoba opterećena krivnjom ne funkcionira dobro u međuljudskim odnosima. Često je u opasnosti da za sitnice eksplodira i napravi emocionalni ispad ili da vlastitu agresivnost projicira na druge pa ih onda optužuje za vlastite neuspjehe.

Idol se pretvara u demona

Konačno, potisnuti nemir zbog nečasnog poslovanja najviše ugrožava duhovnu dimenziju osobe. Biblija to kaže riječima: „Nema mira grešnicima“ (Iz 57, 21). Dokle god čovjek živi po načelu da mu je profit najvažniji u životu, kroz sve to vrijeme ta osoba biva zarobljena onim što bi njoj trebalo služiti. Drugim riječima kad čovjek nešto idolizira, onda se ta stvarnost demonizira. Idol čovjeku može postati bilo što: novac, užitak, profit, neka osoba… Idol je ono što postane najvažnije čovjeku, drugim riječima, idol zauzima mjesto koje samo Bogu pripada. Kad se to dogodi, kad nam bilo što postane idol, onda se taj idol pretvara u demona koji je vlastito da laže i ubija. Idol ne može dati ono što obećava.

Nečasno zarađeni novac ne može usrećiti osobu, nego ga odvodi u propast. Mnogobrojni primjeri su to već dokazali. Bog oslobađa, a idol zarobljava.